{"id":318,"date":"2020-08-23T17:40:36","date_gmt":"2020-08-23T15:40:36","guid":{"rendered":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/?p=318"},"modified":"2022-12-16T14:31:01","modified_gmt":"2022-12-16T12:31:01","slug":"decji-sat-drugacije-kuca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/?p=318","title":{"rendered":"De\u010dji sat druga\u010dije kuca"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align:center\"> <strong>Fotografije:<\/strong> Julija Gorba\u010deva  <\/p><p>KAKO VREME PROLAZI DECI Ho\u0107emo li sti\u0107i ve\u0107 jednom? Evo, jo\u0161 malo. <\/p><p>[jo\u0161 malo pro\u0161lo]<\/p><p> Jesmo? Pa sad smo ti rekli, jo\u0161 malo. Pa pro\u0161lo je ve\u0107 puno. Samo ti se \u010dini. Jooj, vozimo se ve\u0107 hiljadu sati. Vozimo se pola sata. Sti\u017eemo za 5 minuta. Koliko je to? Kao jedan Du\u0161ko Dugou\u0161ko, od po \u010detka. <\/p><p>[prolazi ve\u010dnost]<\/p><div class=\"wp-block-image\"><figure class=\"alignright\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" width=\"340\" height=\"833\" src=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/8.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-319\" srcset=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/8.jpg 340w, https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/8-122x300.jpg 122w\" sizes=\"(max-width: 340px) 100vw, 340px\"\/><figcaption><strong> Fotografije: <\/strong>StockSnap <\/figcaption><\/figure><\/div><p> Iako bi pet minuta svima trebalo da bude ba\u0161 toliko: pet minuta, tih nekoliko mom \u2013 enata detetu od pet godina prolazi druga \u010dije nego osobi od dvadeset i pet. Jednostavnom ra \u010dunicom dolazi se do toga da dan jednom petogodi\u0161njaku traje otprilike 1\/1800 njego \u2013 vog \u017eivota, dok dan osobi koja ima pedeset i pet godina traje pribli\u017eno 1\/20000 njenog \u017eivota. Nau \u010dnici ka\u017eu da nam vreme prolazi brzinom koja je srazmerna kvadratnom ko \u2013 renu godina koje imamo [1]. Ovo zna \u010di da godina prolazi sporije skoro tri i po puta de \u2013 tetu od pet godina, nego \u010doveku od pedeset i pet. Mnogi ka\u017eu da vreme leti i, \u010dini se, \u0161to je osoba starija uverenija je u to. Ali, nije u pitanju ovde samo matematika. Ima tu jo\u0161 ne \u010dega. <\/p><p><em>Kad je sve novo i ni\u0161ta se ne podrazumeva <\/em><\/p><p>Deci je svako iskustvo novo; ili u naj \u2013 manju ruku nije jo\u0161 ustaljeno i pretvoreno u rutinu, bilo rutinsku percepciju ili rutinski odziv. Recimo, malo dete koje je dovoljno blizu prozora da vidi goluba koji je upravo sleteo na sims ovaj prizor \u0107e veoma burno do\u017eiveti. Usledi\u0107e paleta reakcija \u2013 sve u vezi sa ovim doga\u0111ajem bi\u0107e mu novo. U jednom danu dete pro\u0111e kroz mnogo ovakvih njemu nesvakida\u0161njih i novih do\u017eivljaja. Odras \u2013 la osoba, sve i da gleda kroz prozor, ako   uop\u0161te i bude registrovala tog istog goluba, naj \u010de\u0161\u0107e mu ne\u0107e pridati ni mrvicu pa\u017enje. A za\u0161to bi? Videla ih je ve\u0107 na stotine, zna da \u0107e on da \u201eposedi\u201c na simsu koji sekund, da malo izgugu \u010de i odleti. Ni\u0161ta novo, ni\u0161ta neo \u010dekivano. I ni\u0161ta pogre\u0161no. Sve u svo \u2013 je vreme, mentalna energija se ne rasipa olako. Dok se mozak jo\u0161 intenzivno razvija, koli \u010dina mentalne energije neophodna za normalno funkcionisanje je velika. Do \u010detvrte godine metabolizam mozga postaje duplo br\u017ei nego \u0161to je kod odraslih i ostaje visok sve do po \u010detka puberteta. Dete neverovatnom brzinom u \u010di, pa se energetski resursi ula\u017eu skoro isklju \u010divo u sada\u0161nji trenutak, jer mentalni modeli sveta moraju konstantno da se pode\u0161avaju kako bi do\u0161lo do optimalne adaptacije. S druge strane, odrasli imaju izgra\u0111ene \u0161ablone po kojima funkcioni\u0161u i retko kad iska \u010du iz svojih mentalnih navika i rutina. Ova va\u017ena funkcija mozga, neuralna adaptacija, koja u \u010destale stimuluse \u010dini neprimetnim, obezbe\u0111uje optimalno i efikasno kori\u0161\u0107enje kognitivnih resursa. Me\u0111utim, ova optimi \u2013 zacija podrazumeva manje obra\u0111enih infomacija na svesnom nivou i na nivou koji zahteva pa\u017enju, pa se formira manje \u201ezgusnuta\u201c memorija, \u0161to posledi \u010dno uti \u010de na do\u017eivljaj pro \u2013 laznosti vremena. <\/p><p>Kad vreme prestane da postoji Iako se \u010dini, pogotovo retrospektivno, da godine detinjstva proti \u010du polako i da se vre \u2013 menu tada nigde ne \u017euri, deca ve\u0107inu svog \u201ebudnog\u201c vremena provode u aktivnosti u kojoj ose\u0107aj za vreme potpuno nestaje. Ova aktivnost je igra. U igri dete iskusi tzv. stanje toka (engl. flow), \u0161to je stanje zanosa, kompletne koncentracije i obuzetosti trenutnom aktivno\u0161\u0107u. \u010covek se pretvara u svoj rad, dete u svoju igru, nestaje ose\u0107aj za sebe i za vreme. U ovim momentima zanosa lu \u010di se dopamin, na\u0161a biolo\u0161ka nagrada koja dolazi  u vidu ose\u0107aja zadovoljstva. \u0160to nam je svet poznatiji i manje nov, ve\u0107a je verovatno\u0107a pre\u017eivljavanja, pa se i pona\u0161anje koje osna\u017euje radoznalost i potragu za novim dobro nagra\u0111uje. Iako je i kod odraslih ovo pona\u0161anje zastupljeno, kod dece je ono nerazvodnjeno. Dopamin ima va\u017enu ulogu u percepciji vremena, pa i nije \u010dudno \u0161to vreme deci prolazi druga\u010dije. Bolesti koje karakteri\u0161e abnormalan nivo dopamina, poput \u0161izofrenije, Parkinsonove bolesti i ADHD-a, u isto vreme dovode do primetnog iskrivljenja u percepciji vremena [2]. <\/p><div class=\"wp-block-image\"><figure class=\"alignright is-resized\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" src=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/11.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-321\" width=\"376\" height=\"262\" srcset=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/11.jpg 667w, https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/11-300x210.jpg 300w, https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/11-600x419.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 376px) 100vw, 376px\"\/><figcaption><strong> Fotografije:<\/strong> Martin Furman <\/figcaption><\/figure><\/div><p>Sve u svoje vreme<\/p><p>Dopustite detetu da mu vreme sporo prolazi, jer ta dragocenost nije ve\u010dna. Ne gu\u0161ite mu vreme razli\u010ditim aktivnostima koje su tu da se pobrinu za neprekidnu animaciju. Za\u0161to? \u0160ta \u0107e nau\u010diti o sebi i o svetu ako mu neumorno \u201eispunjavate\u201c vreme? Nau\u010di\u0107e da ga juri, ali ne i da ga kreira i oseti. Neka oseti teret vremena, neka se izgubi u vremenu, neka nau\u010di sa njim da \u017eivi a ne od njega da be\u017ei. \u201eVreme leti\u201c onome ko od njega be\u017ei. Detetu vreme jeste; ju\u010de i sutra su samo neke \u010dudne re\u010di koje koriste odrasli. Ono tek treba da nau\u010di da se mentalno projektuje. Priroda je tako namestila i ako nam vreme leti, ne zna\u010di da ne\u0161to pogre\u0161no radimo. Kad bi odrasli funkcionisali kao deca, kognitivni aparat bi se pregrejao i raspao. Ali detetov svet se tek formira i, osim zadovoljenja fundamentalnih potreba, njemu se ni\u0161ta ne podrazumeva, ni\u0161ta nije o\u010dekivano, ni\u0161ta nije \u201enormalno\u201c, \u201etako je kako je\u201c i \u201epa dobro, ni\u0161ta stra\u0161no\u201c. Sve ima galakti\u010dke razmere. Pomislite koliko probi i gre\u0161aka je potrebno detetu za jednu prostu, ali pravilno iskori\u0161\u0107enu re\u010denicu poput: \u201eMuka mi je\u201c. \u0160ta sve ovom podvigu prethodi? Dete je \u010dulo od nekoga \u201eMuka mi je\u201c, pa je isprobalo ovaj izraz kada mu je bio zapu\u0161en nos ili kada mu je bilo pretoplo. Ali odziv okoline nije bio odgovaraju\u0107i. S druge strane, koliko mu\u010dnina je pro\u0161lo u agoniji i neznanju \u2013 dete oseti da nije sve kako treba, tra\u017ei pa\u017enju i pomo\u0107 odraslih, frustrirano je jer ne zna da objasni problem, pa usledi pla\u010d nemo\u0107i. <\/p><div class=\"wp-block-image\"><figure class=\"alignleft is-resized\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" src=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/10.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-328\" width=\"398\" height=\"269\" srcset=\"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/10.jpg 666w, https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/10-300x203.jpg 300w, https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/10-600x405.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 398px) 100vw, 398px\"\/><figcaption><strong> Fotografije:<\/strong> Dimitris Vetsikas <\/figcaption><\/figure><\/div><p><\/p><p> Koliko je vremena i kognitivnih procesa bilo neophodno da se u pravom trenutku iskoristi izraz: \u201eMuka mi je\u201c. Nagrada koja usledi nije za potcenjivanje jer dolazi u vidu pravilno usmerene pa\u017enje odraslih. Ovaj pogodak, pravilno uparivanje, ostavlja dete sa ose\u0107ajem \u201eto je to\u201c. Jedno po jedno \u201eto je to\u201d vremenom dovodi do sve ve\u0107eg ose\u0107aja sigurnosti, mogu\u0107nosti predvi\u0111anja ishoda, svojih i tu\u0111ih reakcija, formiranja navika i \u201eautopilot\u201d funkcionisanja. Svet postaje manje nepoznato, predvidljivije mesto, a dete postaje odrasla osoba. Uvi\u0111anje uzro\u010dnosti se nagra\u0111uje \u017eivotom. Vreme nam leti jer smo u konstantnoj borbi sa njim. Malo dete ve\u0107inu vremena provodi ba\u0161 tu gde jeste, kao da sutra ne postoji. S druge strane, \u010dini se da odraslima samo sutra i postoji. Kad bismo na momenat zastali, mo\u017eda bismo uspeli da se prisetimo onoga \u0161to smo znali jo\u0161 kao deca a to je da vrednujemo ba\u0161 taj trenutak u kojem jesmo.<\/p><p><\/p><p><\/p><p><\/p><p><\/p><hr class=\"wp-block-separator\"\/><p><strong> Iva Rajovi\u0107<\/strong>, apsolvent me\u0111unarodnog MEi:CogSci programa kognitivne nauke, zavr\u0161ila je molekularnu biologiju na Be\u010dkom univerzitetu. Stru\u010dni saradnik Nikola Tesla Centra (NTC) od 2012. godine u oblasti neuronauke i kognitivne nauke. \u010clan Mense od 2004. godine.  <\/p><p><br\/><br\/><!--StartFragment--><\/p><p><!--EndFragment--><br><br><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Fotografije: Julija Gorba\u010deva KAKO VREME PROLAZI DECI Ho\u0107emo li sti\u0107i ve\u0107 jednom? Evo, jo\u0161 malo. Jesmo? Pa sad smo ti rekli, jo\u0161 malo. Pa pro\u0161lo je ve\u0107 puno. Samo ti se \u010dini. Jooj, vozimo se ve\u0107 hiljadu sati. Vozimo se pola sata. Sti\u017eemo za 5 minuta. Koliko je to? Kao jedan Du\u0161ko Dugou\u0161ko, od po [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":320,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[59],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/318"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=318"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/318\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/318\/revisions\/340"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/320"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=318"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=318"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mozaiq.mensa.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=318"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}