Sibelius: od programiranja do samospoznaje

Ove godine se navršava 160 godina od rođenja finskog kompozitora Žana Sibelijusa (Jean Sibelius) (1865-1957). Prezime Sibelius je ujedno i brend – naziv programa za komponovanje. Ovaj softver omogućava razvoj kreativnosti kod muzičkih autodidakta (samoukih), ali ima i izuzetno jak i značajan obrazovni aspekat. Program je razvila kompanija Avid iz SAD tokom ranih 1990-ih upravo u periodu kada finsko obrazovanje doživljava značajan uspon, zajedno sa Nokiom, kompanijom najpoznatijom po mobilnim telefonima. Sprega tehnike i obrazovanja kod Finaca je neupitna. U današnje vreme eksponencijalnog rasta uticaja veštačke inteligencije na svakodnevni život, reperkusije ovog fenomena možemo videti i na primeru „Sibelius“ softvera, gde se AI javlja kao asistent pri harmonizaciji komponovane muzike. To omogućava korisnicima da na licu mesta shvate šta je harmonski izvodljivo, a šta nije, odnosno, koje su kombinacije poželjne, a koje za izbegavanje. Program „Sibelius“ je, dakle, umetničko-demokratski alat jer omogućava i hobistima i apsolutnim početnicima da intuitivno, ali i funkcionalno urone u svet muzičke kreativnosti. Dodatno podstičući elementi programa odnose se na zvučne biblioteke programa „Sibelius“ kao na i njegove audio-vizuelne efekte, što povećava ludistički, igrovni potencijal „Sibeliusa“ kao programa.

Ako vremenski zakoračimo samo vek ili nešto više unazad, shvatićemo da je inspiracija vezana za fenomen Sibelijus, bila krucijalna za nacionalni preporod Finaca. Dva su stuba narodnog buđenja ovog naroda: jedan je Žan Sibelijus, a drugi Elijas Lenrot (Elias Lönnrot), priređivač finskog nacionalnog epa Kalevala. Sibelijus je svesrdnom muzičkom podrškom finskom nacionalnom epu, pokazao rodoljublje iz pozicije svoje najdublje muzičke stručnosti. Kao rezultat i kao vrhunac ovakvog umetničkog pregalaštva nastala je kompozicija „Finlandia“. U Kalevali je Sibelijus pronašao uporište za svoje vrednosti, a to su: pobeda svetlosti nad mrakom, borba za slobodu i sveopšte bratsko osećanje sa svim ljudima dobre volje. Finski kompozitor se epu lajtmotivski stalno vraćao, a pred kraj svog stvaralaštva pomenute vrednosti su pronašle svoje novo usidrenje u religioznoj muzici. Sa mnogim pesnicima i prevodiocima je sarađivao kako bi stvorio optimalan spoj muzike i teksta. Među njima su Viktor Ridberg (Viktor Rydberg), Eino Leino (Eino Leino), Franc fon Šober (Franz von Schober), Samuli Sario (Samuli Saario), a pisao je u toj duhovnoj „rukoveti“ i muziku na stihove Johana Volfganga Getea (Johann Wolfgang von Goethe).

Sibelijusov religiozni opus u svojoj osnovi ima orgulje. Sâm kompozitor je bio violinista, ali je ovaj deo svog stvaralaštva prilagodio ezoteričnoj atmosferi hrama. Poput baroka, u ovoj muzici postoji veliki kontrast između fenomena svetlosti i fenomena mraka, oličen pre svega kroz dinamičke kontraste. Dok šetamo slušnim stazama Sibelijusove muzike možemo da osetimo snažnu podršku porodičnim vrednostima. To isijava Ridbergova pesma „Ko čezne u grudima“. U kompoziciji na stihove Šoberove pesme „Misli neka nam budu uteha“, u Leinovom prevodu, molitveni zaziv koji dočarava tenor koji priziva unos svetlosti u mrak. Naredna pesma „Mada je mlado lišće zeleno“ alegorijski pokazuje potrebu da se mlado duhovno biće, neofit, podrži u uzdizanju i samospoznaji. Najveću energiju u ovom spletu kompozicija možemo osetiti u „Bratskoj himni“, kako u rečima Samuli Sarija tako i u Sibelijusovoj muzici. Nju nosi misao da je bratstvo univerzalni kohezioni faktor, te da su jedinstvo i solidarnost među ljudima najvažnija. Esencija svega predstavlja činjenica da samo u sadejstvu sa drugima možemo stići do samospoznaje, sreće i mira sa samim sobom.

Genijalnost, kreativnost, visoka inteligencija, ne samo logička nego i emotivna i socijalna, vodila je kompozitora u srž finskog naroda. Od muzičkog saznanja do kreacije, ljude danas vodi istoimeni program za komponovanje. Sibelijus je polisemična reč za vodiča putevima svetlosti, koja već tri veka kontinuirano pulsira. 

Vladimir B. Perić

Ostavite odgovor